CLDT dan 102: Srđ (2203) – Popovići (2239): trail čarolija za kraj

No comments

Ustali smo se rano. Olga i ja smo nastavili trailom, a Matt i filmaši automobilom u opskrbu. Dogovorili smo naći senegdje na trailu.

Od ranog je jutra bilo vruće, no izdržavali smo. Naišli smo i na dobar izvor vode, čak dva, no dok smo uz drugi izvor, što tečaše uz cestu, jeli doručak došli su iz vodoopskrbe i upozorili nas da ne pijemo vodu jer je netko prolio benzin iznad izvora i voda se nosi na analizu. Šteta, pomislim.

Nešto kasnije presreli su nas dečki u Modusu. Dinko je dobio zadatak pratit Olgu i mene. Krenuli smo uzbrdo i po makadamima dobro napredovali prema cilju. S obzirom da sam pogriješio u brojanju kilometara mislio sam da smo naišli na 2200-ti km, pa smo napravili i znak. Zapravo, 2200 smo prošli dan ranije tik pred spavanje na Srđu. No dobro, i onako su ti markeri samo simboličan prikaz i pokoji kilometar vam-tamo ne predstavlja problem.

Iznenađenje se dogodilo kada smo naišli na zid. Naime, makadam je završio i nismo mogli natrag. Srećom, naišli smo na malu stazicu koja je vodila prema magistrali. Nažalost, nastaviti smo morali po magistrali. No, kratko. Uspeli smo se prema stazi koju su mi karte pokazivale kao dobar. Nakon 5-10 minuta hodanja presreo nas je čovjek u automobilu i savjetovao nam da se vratimo jer put kojim idemo je mrtva staza. Ponudio mi je da me odveze na kraj staze i da se sam uvjerim. Dinko i Olga su čekali, a nas dvojica smo se prevezli. Uvjerio sam se u tvrdnje i teška srca zaključio da moramo nastaviti cestom. Sva sreća da je naišao ovaj čovjek. U protivnom bismo hodali barem sat, sat i pol prije nego bismo zaključili da se moramo vratiti.

Sve do Cavtata smo hodali cestom, a to nije zabavno. Štoviše, opasno je i iritantno, no druge opcije nije bilo. U Cavtatu smo se pak okupali i malo odmorili, a što je dobro došlo. U nastavku s nama je nastavio Tin, a Dinko i Matt su otišli naprijed.

Shvatili smo da prolazimo blizu zračne luke Ćilipi jer su iznad naših glava stalno prolazili zrakoplovi. Bilo je ih je zabavno gledati kako nestaju u šumu pri slijetanju.

Staza je nakon Cavtata postala zaista lijepa, osim jednog komada buša koji smo morali malo probijati. Toga sam se dana i čuo s Matejom. Ona je prijateljica od našega Šimeta i ponudila nam je topli obrok i tuš. Morali smo se samo uskladiti u vezi lokacije nalaska. Na kraju su selo Popovići izglasani kao mjesto gdje ćemo se naći, pa smo hitali prema cilju.

More nam je bilo na dohvat ruke, a pogled na more uvijek osvježi duh. Sa zadovoljstvom smo kročili Konavoskom zemljom, svo troje po prvi puta.

Došavši nadomak sela Popovići otišli smo offtrail – do ceste i tu je uskoro došla Mateja. Nadasve srdačna, dobro nas je nahranila, a potom i ponudila smještaj za noćenje. Bio je to još jedan trail magic – čarolija dobrote što uvijek rasplamsa vjeru u ljude.

Valjalo se dobro odmoriti – pred nama su bili posljednji kilometri CLDT-a.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s