CLDT dan 68: Pazin (1337) – Kilometar 1346: noćni potop….

No comments

Prema dogovoru od dana ranije u 10 smo išli na speleo avanturu u Pazinsku jamu. Nismo znali što očekivati pa smo radoznalo krenuli.

Dočekala nas je Saša, a kasnije je došla i mlada Lena koje su bile naši vodiči.

Prvo se valjalo spustiti u jamu, a do nje vodi divan puteljak, odnosno koračanje uz rijeku.

A onda se ispred nas pojavila jama. Zjapila je dozivajući nas. Naravno da smo se morali odazvati.

Saša i Lena su iskusni tandem pa su nas s lakoćom vodili po spilji, a možda su najzanimljivija dva zip linea kojima se čovjek mora prebaciti dublje u spilju.

Spilja je za posjetitelje duboka 200 metara, a speleolozi ronitelji su otišli kroz sifon i dalje. Bilo je tu mnoštvo informacija, životinja i ostalog tako da je dva sata prošlo u hipu. Preporučam speleo avanturu ako posjetite Pazin. Priroda je ipak najbolji majstor.

Po izlasku smo posjetili Zarečki krov.

Fra Marinko nam je pripremio fini ručak, a nakon opskrbe hranom smo se pozdravili s gostoljubivim fratrima, te dogovorili novi susret u Pazinu 🙂

Prošlo je 16 sati i trebalo se udaljiti od uzbudljivosti Pazina.

Malo brijega, vijudanja i vrludanja i došli smo do današnjeg vrha.

Tu smo odlučili posušiti šatore. To uvijek zaboravimo ili nam je tlaka. Dok su se sušili pojeli smo hamburgere što smo ih kupili i popili pivo. Zadnje sunce je sušilo šatore kako bi duže odolijevali onome što nam se približavalo.

Kako je pao mrak munje su sve bliže bljeskale. Jedna za drugom nam je utjerivala jezu u kosti. Sve bliže i bliže dok se u jednom trenutku nije počelo cijediti iz oblaka.

Kiša je lijevala kao iz kabla. Srećom, ranije mi jedan čovjek što živi blizu ponudio da nam pomogne. Matt je već pomalo spavao i nije me čuo kako ga dozivam pa sam pomoć prebacio za ujutro ako nas poplavi oluja, a što je bilo vrlo utješno. Gospodin trail anđeo se složio i poželio nam laku noć.

U neko doba noći sam upalio lampu da provjerim situaciju. Šator je uslijed toliko kiše počeo promakati. Imao sam dojam kao da nas netko zalijeva s kantama vode. Pokrio sam vreću za spavanje kabanicom koja je postala multipraktik. Voda mi je kapala po licu, ali mirno sam spavao znajući da mi je vreća sigurna, te da u slučaju nevolje možemo zvati trail anđela.

A kako je uopće saznao za nas ću ostaviti za neka druga pisanja 🙂

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s