CLDT dan 50: Sveta Gera (913) – Stojavnica (939): s obljetnice mature pa s Gere…

No comments

Obljetnica mature je bila opaka. Staro društvo se pokazalo rezistentnim na vrijeme. Iste figure, ista sjećanja, ponešto iskusniji, s pokojim djetetom ili brakom iza sebe….pa čak i jedan intruder koji nije maturirao s nama, ali ostali smo svoji 😉 Nisam zažalio sve skupa 4 sata vožnje nakon 27 prehodanih kilometara da bih sudjelovao na tom okupljanju. I sada, kada pišem, ne žalim za pokojim izgubljenim kilometrom sljedećeg dana i muke nenaspavanog hodanja. Naime, spavao sam možda kojih 30 minuta prije nego sam s Mattom oko 10 sati nastavio hodnju. Sve u svemu bilo je za ponoviti 🙂

Matt je pak imao noćna iskustva s djevojkama što zvoniše na zvono crkvice svetog Ilije gdje je spavao.

Kada me je Damir doveo na Geru krenulo je spuštanje. Uglavnom smo se kretali nizbrdo, štoviše, uopće nije bilo loše. Trebalo nam je kotrljanja. Naišli smo na pl.dom Boris Farkaš. “Kamo ćete?”, upitaše nas domaćini. ” Pa….od Iloka do Dubrovnika…”. Domaćini se iznenadiše. “Hajde, sjednite. Popijte, jedite!”, inzistirali su. Pristali smo unatoč mojoj glavobolji i sveopćem mlitavilu. Ništa se ne odbija, to već svatko zna 🙂

Nešto kasnije razgledavali smo crkvu lokalnog sela. ” Hajdete na vino…”, prozobrio je muški glas. Pristadosmo i na to, a s obzirom da se ništa ne odbija. Domaćin nam je bio Dragan Vukšić. Čovjek je to velikog iskustva, pa smo dugo pričali na engleskom dotičući se raznih povjesnih i političkih tema.

I opet morasmo nastaviti. Nitko ne hoda za nas, pa valja biti uporan, odnosno odbiti treći Draganov gemišt u nizu.

Prošlo je još par sati kada nas je stariji gospodin ponudio vinom. Bio je to Lazar, 88-godišnjak vrlo mladolikog lica. “Uvijek ponudim hodače….”, ponosno je kliktao dok su mu se tinejdžerski unuci posprdno smijali sjedeći pola metra od nas. Bilo je to dobro vino, moram priznati.

No, morali smo krenuti i naći mjesto za noćenje. Nije to lak zadatak u brdovitom kraju. Sve je zaraslo i puno terena pod nagibom.

Ali uspjeli smo. Smjestili smo se na svježe pokošenoj tratini. Prije nego sam se skljokao napisao sam blog, objavio ga, a potom nestao u san…sve dok nisu došle one…..a o tome sutra.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s