CLDT dan 33: Kilometar 639 – Kapelec (668): Varaždin, oluja i dobročiniteljica…

No comments

Ujutro je bilo izrazito glasno. Ptice su pjevale simfoniju. Imao sam osjećaj da se nalazim u Južnoj Americi. U jednom je trenutku propjevala i sova. Sve nas je probudila činjenicom da se nalazila valjda 10 metara od nas.

Ipak, događaj jutra je bio komarinjos. Nekako se prikrao u šator i cijelu noć imao zabavu.

Jutarnja čarolija je bila na najjače, no glad nas je opako tjerala naprijed.

Već ujutro smo i službeno napustili Međimurje.

Odmah smo ujutro došli do Varaždina………ljudi hitahu na posao, a mi u McDonald’s. Da, učinismo taj krimen: nakon 33 dana sarmi, čobanaca, roštilja, gibanica i fritaja nismo se odlučili za domaću kuhinju! Streljajte nas 🙂

Samo zbog puritanaca domaće kuhinje naručili smo masu burgera. Woooohhhoooo.

Marinini prijatelji Lucija i Filip su nas vrhunski dočekali i ponudili nam hrane i koječega. Čak i tuš…..nisam se želio tuširati…..nije se isplatilo. Znam biti prljav i dobro se s tim nosim, osim jednog dijela tijela 😉

Ipak, teškom mukom smo se maknuli od grada i kroz polja se kretali prema jugu.

Tada ja uslijedilo neugodno iskustvo. Osim žestokog smrada gnoja, koji se još nekako i podnosi, uz put smo stalno nailazili na divlja smetlišta.

Mislim da Hrvatska može bolje od ovoga!

Bila su tu i upozorenja koja doslovno ohrabruju počinitelje da još bolje rade sranja.

Od svih vrsta otpada najgorim smatram odbačenu plastiku.

U daljini smo gledali Ivanščicu. Bila je sve bliže i bliže.

No, dok smo se kretali poljima počelo nas je zatvarati sa svih strana. Oluja je malo po malo gutala prostor oko nas. Počela je utrka s kišnim kapima.

Jedini komad lijepog neba je bio ispred nas, no i taj komad je pomalo nestajao ukazujući na oluju koja se spremala.

Kiša je počela taman pred selo, a kada smo se primakli lokalnoj birtiji krenuo je i pljusak. Da, ponovno smo stigli pod krov na vrijeme.

Uskoro sam se javio i Danijeli koja se javila da nas želi trailenđelirat. Nismo ni okom trepnuli a Danijela je došla po nas i prebacila nas do sela Voća gdje smo se otuširali, najeli i dobro naspavali. Pokazalo se to kao odlična odluka jer drugi dan baš i nije bilo mjesta za noćenje.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s