CLDT dan 14: Jankovac (309) – Kilometar 320: zemlja krpelja

No comments

Dobro smo spavali u sobi. Odlučili smo da se nećemo žuriti, već da ćemo krenuti kad nam se bude dalo.

Po izlasku iz doma na terasi smo zatekli Branka, jeo je čobanac. Porazgovarali smo i dogovorili neke detalje oko rada na projektu i popili piće.

Nakon doručka željeli smo nastaviti dalje, no grmljavina je davala do znanja što se valja iza brda. Odlučili smo pričekati da kiša prestane. Imaš li se mogućnosti sačuvati kiše mudro je to učiniti – morala radi. K tome, vidjeli smo da se sutra sprema uporna kiša. Branko je pak doviknuo da je po kiši najljepše hodati. Nisam baš siguran, no svatko po svome.

Kiša se odužila pa smo i ručali. Jučerašnjih gotovo 40 km nas je dosta iscrpilo pa smo bili podosta gladni. Naručili smo lovački grah i pommes frites. Neobična kombinacija, ali je dobro sjela.

Krenuli smo kasno – oko 14:45. Punih trbuha bilo je teško koračati, ali kretali smo se.

U početku je vrijeme bilo lijepo, ali s vremenom se opako naoblačilo. Kiša je ponovno prijetila.

Uslijedio je red sunca, red oblaka.

Na kraju smo se smjestili u šumi. Krpelji su bili neumoljivi. U startu sam našao dva, a kasnije još jednog. Biti će pravo čudo pokaže li se da niti jedan nije bio zaražen. Kako bilo vodim Marinu 6:3.

Dok ležim u krevetu kiša pomalo paducka dok miris mokre šume ulazi u šator.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s