148. dan: Milja 2359 – Milja 2372: Rođendan za pamćenje!!!!!!!!!

No comments

Kiša je počela u ponoć, zaželjevši mi prva sretan rođendan….majku joj poljubim! Ubrzo je prestala….ili sam zaspao dovoljno čvrsto da je ne čujem, a onda opet počela u 3 ujutro. S obzirom da znam ove podatke, trebam li uopće reći da sam loše spavao? Probudio sam se u 7 i odlučio da neću napraviti pogrešku od ranije. Skuhao sam si obilni obrok tako da mogu što dalje i što brže hodati. Kiša je rominjala, nije bilo strašno, štoviše – glasno sam promrmljao – zar je to to? Ubrzo sam došao do izvora gdje sam morao natočiti vode. Tu sam zatekao Dirty B-ja. Rekao sam mu da mi je rođendan i dobro smo se nasmijali 😀 Na odlasku s izvora naišao sam i na Yardsalea koji je ostao još u šatoru kada sam napuštao kampiralište.

Dirty B
Dirty B
Yardsale
Yardsale

Nastavio sam sam i još je neko vrijeme bilo zgodno, ali apokaliptična atmosfera se osjećala u zraku. Njušio sam nevolju jer kiša je pojačavala iz minute u minutu, a vjetar sam čuo u visokim krošnjama kako se žestoko obrušava sa zapada. Za sada sam bio zaštićen šumom.

Ovdje je još bilo podnošljivo...
Ovdje je još bilo podnošljivo…
Šuma se polako natapala i postajala ogromna močvara.
Šuma se polako natapala i postajala ogromna močvara.

U 10:16 sam sreo southboundericu koju sam uslikao jer je jedna od rijetkih, pomislio sam, koju ću vidjeti na svoj rođendan.

Southbounderica
Southbounderica

Kada je čula da mi je rođendan reče mi da nekih 4 milje ispred mene postoji neki trail magic. Nije konkretizirala, a ja sam nastavio dalje. Postajalo je sve bjednije, a ja sam uskoro bio promočio do kože. Hlače koje su ionako bile promočive su se slijepile za noge, tenisice su bile poput kadica punih vode, a gore tex jakna je također popustila.

Slike su loše kvalitete što zbog nedostatka svjetlosti, što zbog drhtanja mojih ruku....no to je sve što imam.
Slike su loše kvalitete što zbog nedostatka svjetlosti, što zbog drhtanja mojih ruku….no to je sve što imam.

Nastavio sam žestoki uspon i puno sam dobivao na elevaciji, a k tome trail je skretao prema zapadu i u jednom sam trenutku izašao iz šume. Tada me je zahvatila oluja epskih razmjera. Vjetar je puhao cca 70km/h što je bilo dovoljno da me bacaka uokolo poput krpene lutke. Vjetar takve snage je vrlo brzo probio i moju odjeću tako da me propuhalo do kostiju. Stati i obući dodatni sloj sada više nije bilo pametno. Jako mi se mokrilo i počeo sam razmišljati da se pomokrim u hlače kako bi se zagrijao, no znao sam da je to riješenje koje bi me grijalo svega par sekundi. 4 milje koje je rekla southbounderica sam odavno prošao i moje nade u trail magic su umrle. Bio sam uvjeren da je trail angel otišao kući zbog vremena. K tome, bacio sam pogled na GPS aplikaciju i shvatio da 3 milje ispred mene stoji samo jedna napuštena jeep makadamska cesta. Tamo je pristup nemoguć, što znači da ništa od trail magica.

Drhtao sam od hladnoće, a na trailu nije bilo nikoga. Temperatura tijela mi je opasno pala i morao sam razmišljati o planu B. Ako mi se temperatura spusti preko mjere može se dogoditi da neću biti sposoban niti otkopčati ruksak, a pogotovo ne složiti šator. Bilo je tek 12 sati, a ja sam pomalo već gledao kamping mjesta da se spasim od ove mizerije.

Nikakvih kamping mjesta nije bilo, a onda, oko 13:40, sam u daljini, na cestici vidio plavi kombi! Bio je okružen ceradama i dimilo se….kao da netko loži vatru. Prišao sam, a onda sam pod ceradama vidio Dirty B-ja i DJ Night Cakesa. U kombiju je sjedio kurpulentniji muškarac. Ustao se i odmah mi ponudio toplu čokoladu. Njegovo ime je bilo Roger, i on je pripremio nešto što se pokazalo kao najbolji rođendanski poklon svih vremena!

Stao sam uz vatru i grijao se. Bilo je neopisivo osjetiti toplinu vatre! Ubrzo sam skinuo čarape i stavio ih na kolčeve da se suše, baš kao i jaknu iz koje do danas nisam izbio miris dima. Zahvalnost koju smo osjećali izražavali smo tako da je svakih 5 minuta netko od nas Rogeru rekao hvala. Uskoro je došao i Yardsale. Jeli smo banane i jabuke, pili sokove i grijali se. Život je postao ljepši, život je dobio smisao.

Pitao sam Rogera zašto je došao po ovakvom pasjem vremenu. Zar nije bolje biti doma u toplom sa ženom? Reče mi da kada je vidio vremensku prognozu znao je da će biti ljudi u planinama koji će ga trebati. I da podsjetim, taj čovjek nije imao nikakvu materijalnu korist od toga, a kada mu je Yardsale nudio 20$ Roger je rezolutno odbio.

Dirty B i ja uz vatru...U pozadini Roger.
Dirty B i ja uz vatru…U pozadini Roger.
Sušenje čarapa.
Sušenje čarapa.

DCIM104GOPROGOPR2837.7aafa95b8b4c894802ae1aa4a2c56ac3.jpgf52b644ad0686e95a82f769f75444e4d.jpgUskoro je došla Crush, a onda i kanadski par. Ubrzo potom Yardsale je otišao, a za njim i Dirty B. Razmatrao sam opciju da kampiram ovdje kod Rogera, no znao sam da moram ići. Bila je subota, a u nedjelju ujutro sam imao dogovoren sastanak s Lee-jem, planinarom iz Seattlea kojeg sam upoznao preko Željka Hrastinskog i Facebok stranice Planinarski kutak. Trebali smo se naći na Snoqualmie-u. Do tamo samo imao još dobrih 23-24 milje. Bilo je tako teško odmaknuti se od vatre, topline, ljudi.

DCIM104GOPROGOPR2839.9687096c7676dad9b0a1ce57b1559b55.jpgf6c9ed1346fb6095a5f3623b02ceea4f.jpg

Kiša je prestala i bilo je lakše krenuti. No, čim sam napunio vode na jednom izvoru kiša je ubrzo ponovno počela. Hodao sam sam i već pomalo počeo tražiti kamping mjesto. Krenuo sam u 16:30, a onda sam oko 18:00 vidio nekakvu cestu i tamo nekakve bijele cerade. Prvo mi je palo na pamet da je to još jedan trail magic, no razumski sam odbacio tu ideju. Vjerojatnost je bila premala. Približavajući se vidio sam nekakve marame da se suše. Pomislio sam da su u pitanju neki Romi, nomadi…no, kada sam bolje pogledao vidio sam da su to PCT bandane, marame koje se dijele u Casi de Luni. Izašao sam iz grmlja i ugledao dva velika šatora i mnoštvo ljudi kako sjede. Odmah se zaorila pjesma: HAPPY BIRTHDAY TO YOU, HAPPY BIRTHDAY DEAR TESLA, HAPPY BIRTHDAY TO YOU!!! Ostao sam u šoku. Pod šatorima su bili Chukkar Bird, DJ Night Cakes, Yardsale, Dirty B, Butter Scotch, Yoda i domaćini. A domaćin je bio Stumbling Norwegian – PCT hiker od prije nekoliko godina koji svake godine sa svojom curom priređuje najluđe trail magic-e koji se mogu zamisliti. Svi su mi čestitali rođendan, a Norwegian mi je ponudio žestice, a potom i hot dogove. Svi koji su otišli od Rogera u nadi da će napraviti puno milja zaglibili su ovdje. Jednoj se kušnji može odoljeti, ali na drugoj su svi popadali i ostali. Neki, poput Butter Scotcha, su tu bili čak od jutra, a pričalo se da su hikeri znali ostati i po dva tri dana.

DCIM104GOPROGOPR2841.

S desna: Dirty B, DJ Night Cakes, Butter Scotch, Yardsale, Crush, kanadski par i ja.
S desna: Dirty B, DJ Night Cakes, Butter Scotch, Yardsale, Crush, Mary Poppins, kanadski par i ja.

Kasnije su došli Crush, Mary Poppins i kanadski par. Svi smo odlučili uokolo postaviti šatore i vratiti se još malo se zabavljati i prkositi lošem vremenu. Kiša je pojačala i postaviti šator je bio izazov. Norwegian je potom zagrijao gulaš pa smo se zagrijali toplom hranom i rashladili pivom.

Krenuli smo spavati dosta kasno za hikerske običaje. Ušavši u šator uvidio sam da je sve mokro osim vreće i podloška, te rezervne odjeće. Nekako sam uspio presvući se i ostati suh. Cijelu je noć padala kiša tako da sam spavao sa čepićima za uši.

Kakav dan…..kakav dan…..

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s