130 dan: Milja 1955 – Highway 242 (1981): Sisters

No comments

Probudio sam se u 5. Odmah po buđenju sam shvatio da peta nije dobro. Oblačeći se i oslonivši se na petu oštra me je bol presjecala. Odmah su počele misli o tome kako ću danas hodati. Jako boli samo kada se oslonim na nju, kako ću hodati s punom “ratnom” spremom? Spremio sam svoj kamp i u 5:45 sam krenuo. Bijaše mrak, šepao sam i bijaše podosta hladno. Kada se krenulo razdanjivati uvidio sam kakvim sam lijepim krajolikom okružen. Doduše, bijaše oblačno, no kako je vrijeme odmicalo i to je postao bonus – nije bilo vruće.

Ovo me je mjesto instant podsjetilo na nešto.....
Ovo me je mjesto instant podsjetilo na nešto…..
Naslovnica knjige koja mi je bila Biblija mog putovanja je uslikana baš ovdje :)
Naslovnica knjige koja mi je bila Biblija mog putovanja je uslikana baš ovdje 🙂

DCIM104GOPROGOPR2344.

Jedan od tri Sisters planina....zaboravih koja, mislim da je middle :)
Jedna od tri Sisters planina….zaboravih koja, mislim da je middle 🙂
DCIM104GOPROGOPR2348.
Jutro nije bilo idealno za fotografiranje, no unatoč tome osjećao sam se predivno hodajući kroz ovaj dio Oregona.

DCIM104GOPROGOPR2349.DCIM104GOPROGOPR2352.

Obsidian...
Opsidijan…

Hodajući, uskoro sam dospio do Obsidian trail-a. Ograničeni dio PCT-a gdje je ulaz zabranjen bez odgovarajuće dozvole. Odjednom sam po tlu počeo uočavati crno, staklasto kamenje. Moja geološka pozadina mi nije dala mira pa sam odmah počeo skupljati to neobično kamenje, lupkati ih jedno o drugo i promatrati njihove oštre bridove. Odmah mi je postalo jasno da je u pitanju kamen vulkanskog podrijetla. Naime, opsidijan nastaje brzim hlađenjem silikatima bogate lave, što spriječava nastanak kristala. Opsidijan se puno koristio u kamenom dobu za izradu strelica i ostalog oružja, a danas se koristi kao materijal za izradu određenih vrsta kirurških noževa, ali i nakita. Naprosto je nemoguće hodati ovim predjelima, a ne ostati zapanjen količinom i oblicima ovog kamenja. Uzeo sam par komada za uspomenu.

Tu sam susretao i Yuccu i Sprouta. Kasnije sam saznao da je Yucca Alejo Jergovic, hrvatskog podrijetla, no nije znao hrvatski jezik. Sprouta sam pak susreta još od Hiker Towna.

Fascinantan pogled prema sjeveru: Mt. Washington, Three Fingered Jack, Mt. Jefferson oko kojih ću hodati slalom sljedećih dana....
Fascinantan pogled prema sjeveru: Mt. Washington, Three Fingered Jack, Mt. Jefferson oko kojih ću hodati slalom sljedećih dana….
Polako ulazim u Lava Fields.
Polako ulazim u Lava Fields.

DCIM104GOPROGOPR2361.

Za ljubitelje LOTR-a. Okoliš je neodoljivo podsjećao na Mordor, a planina koju sam ovdje fotografirao čak je imala i "ulaz" u planinu s desne strane koji je neodoljivo asocirao na Mount Doom gdje je Frodo trebao baciti prsten. Ovdje sam se dobro zabavljao igrajući se da sam Hobbit :D
Za ljubitelje LOTR-a. Okoliš je ovdje neodoljivo podsjećao na Mordor (iako fotografija ne dočarava sablasnost kako sam je javidio svojim očima), a planina koju sam ovdje fotografirao čak je imala i “ulaz” u planinu s desne strane koji je neodoljivo asocirao na Mount Doom gdje je Frodo trebao baciti prsten. Ovdje sam se dobro zabavljao igrajući se da sam Hobbit 😀

Hodajući kroz ovaj geološki raj osjećao sam se počašćeno, a oči su letjele čas ovamo, čas onamo. Sve je bilo prepuno detalja koji su me intrigirali i zanimali. Cijelo je ovo područje splet mini vulkana, a kako sam se primicao Highwayu 242 Lava fields je bio sve uočljiviji. Naime, prije cca 2300 godina ovdje su magmatske aktivnosti valjale lavu iz dubina prema površini gdje se hladila i u obliku kamenja valjala se dolinom u okrug miljama. Kamenje je oštro i teško se hodalo, no vrijedilo je svakog napora. Pričajući kasnije s lokalnim stanovnikom saznao sam da se iz aviona savršeno dobro vidi hipocentar gdje je lava originalno izbijala i kako je putovala. I sam sam uočio neke tokove s tla, hodajući, a kako izgleda iz aviona mogu samo zamisliti.

DCIM104GOPROGOPR2364.DCIM104GOPROGOPR2367.

Mini ravnice s trailom po sredini, omeđen šumama, a u daljini planine....na ovakve prizore nikada nisam ostajao ravnodušan. Srećom, bilo ih je mnogo :)
Mini ravnice s trailom po sredini, omeđen šumama, a u daljini planine….na ovakve prizore nikada nisam ostajao ravnodušan. Srećom, bilo ih je mnogo 🙂

DCIM104GOPROGOPR2372.

DCIM104GOPROGOPR2373.
U blizini ovoga sam sreo dva mlada hikera. Nakon što sam ih pitao gdje idu, a hodali su kružnu rutu oko Three Sistersa, izrazio sam divljenje i podršku. Nažalost, tada su oni pitali mene gdje idem nakon čega je njihova hodnja ispala put oko kuće. No, nisam mogao lagati, na meni se vidjela svaka milja 😀

DCIM104GOPROGOPR2374.

Mt. Washington, planina oko koje su krenula velika iskušenja za mene.
Mt. Washington, planina oko koje su krenula velika iskušenja za mene.

DCIM104GOPROGOPR2383.Unatoč ljepotama žurio sam se da u grad stignem što prije. U 17 sati sam došao do ceste. Stopirao sam svega 10 minuta, a onda su mi stale dvije starije gospođe uz pitanje – jesi li ti PCT hiker? Nakon stotinjak metara na cesti je stopirao i Chili Cheese Dog i Issy koja je čekala svog dečka. Chili se ukrcao i krenusmo prema Sistersu.

Issy...
Issy…

Po dolasku u grad dogovorismo se da ćemo podijeliti hotelsku sobu. Obavio sam i ressuply, a ostatak sam večeri proveo pišući blog sve dok mi se oči nisu zaklopile.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s