By 
I danas, kada je bio veliki milestone pred nama, uslijedio je klasični raspored. Kao što sam već napomenuo nekad ranije – umjerena rutina je u divljini dobra; u moru nepoznatoga ulijeva u čovjeka određenu dozu poznatoga. To je bitno! Dakle, ustali smo se u 5 i krenuli nešto prije 6. Kada bi pred nama bio milestone (mid point, Forester pass, Yosemite, Kennedy Meadows ili sl.) bivalo bi puno lakše ustati iz udobnosti šatora i krenuti hodati. No, unatoč milestoneu bijah umoran i uspon nije doprinosio sveopćem raspoloženju. Na 21. milji od našega kampa se trebala ukazati granica Kalifornije i Oregona i cijeli je dan bio u svjetlu tog trenutka.
Oko 8 sam susreo Tobiasa i Rainbow. Spremali su se poći, a nakon 10 milja sam stao na doručak. Uskoro se pojavio i Jeff. Nastavili smo prema granici odmah po unosu kalorija.
I onda oko 15:40 sam došao do granice. Tu su bili Dirtyrainbias. Snimio sam vrlo smješni video susreta s njima, a potom su otišli. Sjeo sam odmoriti i posložiti dojmove kada je došao Galactic. Ručao sam, a potom je došao i Jeff. Dočekao sam ga uz ovacije. Poslije njega došao je i jedan par čija imena, na vlastitu sramotu, još uvijek nisam zapamtio.
Potom smo se udaljili od Kalifornije….ja možda zauvijek, i ušli smo u prostranstva Oregona. Pred nama je bila posve nova država i novi izazovi što će se pokazati velikim zalogajem za ovog thru hikera.
A Kalifornija…………..što reći?
Šibala me vrućinama, snijegom, ledom, pojila me žeđu, ali i najfinijim vodama Sierra; hranila me prašinom i pijeskom; strašila me pumama, otrovnicama, medvjedima, divljim rijekama štono sam ih gazio i začaranim, jezovitim i mračnim šumama svoga sjevera. Zavukao sam se u njene najskrovitije kutke, istražio sam je i vidio u svjetlu u kojem je nije vidjelo niti 1% njenih stanovnika. Prehodao sam Kalifornijom 2704 kilometara nadahnjujući se desetinama praskozorja, zalazaka sunca i milijunima zvijezda nad njom. Nakon svega što sam prošao sada sa sigurnošću mogu reći samo – moja Kalifornija!!!!!
