46. dan: Walker pass (652) – milja 662: žeđ, žeđ i opet žeđ…

No comments

Ustali smo se u 6 i spremili. Odmah shvatih da mi se probušio 200$ vrijedan podložak za spavanje…….sto mu gromova!!!!!!! Od danas spavanje na tvrdoj podlozi – podu.
Mad dog je bio točan kao švicarski sat i u 7 smo Josyn, Second lunch (kojeg smo upoznali to jutro u kampu) i ja bili na putu za Walker pass. Malo prije 8 smo bili na trailu……

image

Krenusmo dobrim tempom, ali ubrzo smo se razdvojili. Second lunch je stao jesti, Josyn je zaostala, a ja sam se odvojio. Vjetar je lijepo hladio, no unatoč tome postajalo je sve toplije. Stao sam pojesti nešto.

image

Vrućina je bila neumoljiva pa sam popio litru vode već nakon treće milje. To, naime, nije dobro. U najvrućjim uvjetima litra vode bi trebala trajati pet milja. Osjećao sam nelagodu što brzo pijem. Očito se u Tehachapiju nisam dovoljno hidrirao….

image

Kako je vrijeme odmicalo hodanje je postalo jako naporno. Štednja vode je bila na maksimumu, no sa štednjom vode dolazi i sporije hodanje. Uzbrdica je tome itekako doprinosila. Ipak, vidici su bili prilično dobri pa su me tješili svojom veličanstvenošću.

image

image

Pustinja, iako okrutna, nosi u sebi veliku ljepotu. Kao što bi rekao Exupery, odnosno njegov Mali Princ – pustinja je lijepa jer negdje u sebi skriva vodu. Da……ta me je činjenica vodila ovim naoko okrutnim krajolikom. Znao sam da koliko god bilo teško nemam pravo na odustajanje. Ovdje hodati znači živjeti…..doslovno. Tako sam dobio i odgovor na pitanje zašto hodam, zašto pobogu idem i čime sam tjeran. Najosnovniji odgovor je: hodam da bih živjeo. Taj odgovor u sebi krije višestruke smislove, no danas je predstavljao najdoslovniji: Nikola, hodaj, jako ti je potrebna voda i pronađi je jer voda je život!

image

image

Oko 16 sati sam našao dobro kampiralište. Naravno, bez vode, pa je štednja i dalje bila na snazi.
No, zašto nisam dalje hodao? Naime, filmska ekipa dolazi u Kennedy Meadows tek 18.6. i nema potrebe da se žurim. S druge strane, vodu naprosto ne bih mogao doseći danas pa sam odlučio radije stati i štediti nogu, a potragu za vodom ću nastaviti rano ujutro kada sunce nije toliko žarko.

image

Biti ponovno na trailu je izvrsno……noga boli, ali uživam…..sutra…..tko zna što donosi sutra….

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s