26. dan: Milja 406 – milja 425: kampa ni za lijek

No comments

Probudio sam se u 5:45, ali ustao sam u 6. Kratki doručak i počinje hodnja. Imao sam litru čiste vode i još sam uzeo litru neke kaljuže da je filtriram u slučaju krize. Plan je bio da dođem do vatrogasne stanice na milji 418 s tom 1 litrom i to što prije je moguće.

gopr9825_1463894034649_high.jpggopr9827_1463894050549_high.jpggopr9828_1463894103182_high.jpggopr9829_1463894116280_high.jpgTrebalo mi je 4 sata i 20 minuta za 12 milja, što je prosjek od cca 4,8 km/h. Za ovakav teren i bolne noge to je velika brzina. Možda nisam trebao toliko forsirati, naime, kada sam došao do vatrogasne postaje ostalo mi je još 2,5 decilitra čiste vode.

Uslijedio je ručak, a onda i odmor. Uskoro je stigao i Andrew, a kasnije i Jeff i Matt. Bijaše tu i mnogo drugih hikera. Nakon duge pauze krenusmo dalje. Desni gležanj je počeo boljeti pa sam ovu drugu rundu startao sporije.

gopr9831_1463894146560_high.jpg

20160518_100325.jpg

20160518_154755.jpg

Cijeli nas je dan pratio poodle dog bush. Sve je krcato tom biljkom i sve smrdi na slatkasto. Neugodno, no u isto vrijeme budi čovjeka na oprez. Hodam opušteno, a onda me odjednom osine taj gnjusni miris. Odmah podižem glavu i skeniram područje.

gopr9832_1463894159417_high.jpgPutem prolazismo kroz vatrom opustošeno područje, ali ipak s pokojim vidikom vrijednim spomena. U jednom smo trenutku Andrew i ja susreli Jotama. Pitasmo ga je li vidio koliko poodle doga ima, na što nam reče da što je to? Shvatismo da ne zna o čemu se radi pa smo mu pokazali tu biljku i rekli mu neka je se čuva. Imao je kratke hlače i vjerojatno ju je dotaknuo. Vidjet ćemo hoće li imati reakcija.

Ponovno je teško pronaći kamping. Odlazimo jednu milju off trail i nailazimo na idealno mjesto za kamping. Pogled na pustinju….prekrasno….no, 5 gnijezda vatrenih mrava usred kamping mjesta. Malo sam ih uznemirio pokrivajući rupu kamenom, ne bih li vidio može li ih se zaustaviti u nadiranju iz rupe. Nakon toga su naprosto poludjeli i ubrzano počeli vrludati tražeci koga da proždru. Odlučismo da ovdje kampirati nećemo, no dvojica hikera nakon nas su odlučili tamo prespavati. Sretno im bilo…

Odlazimo dalje i smještamo se na jedno loše mjesto uz poodle dog bush. Andrew smatra da je alergičan na poodle dog i odlazi 5 milja dalje. Mi ostajemo. Čim smo skuhali nešto i pojeli odmah je život postao slađi. Već je drugi dan za redom da hodanje ne predstavlja užitak već čistu tranziciju od jednog mjesta do drugog.

gopr9834_1463894181310_high.jpg

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s