22. dan: milja 352 – Wrightwood (367): Magic, Acorn, Wrightwood

No comments

Usred noći makadamskom cestom uz koju smo kampirali prolazili su neki glasni ljudi. Sve nas probudiše. Ubrzo smo se i ustali i ostali potpuno zatečeni praskozorjem koje se prostiralo ispred nas.

image

Nepomično smo gledali izmjenjujući se u glasnim uzdisajima. Ljepota ponekad čovjeka uhvati nespremnog. Tada ga najviše i mijenja. Sanjiv, krmeljav, nenaspavan i nervozan nepomično sam stajao pitajući se odakle ovolika ljepota, da li je to samo moj, ljudski, subjektivni dojam ili je ljepota univerzalna. Zašto sam ganut njome i zašto smo je svjesni tako rijetko u našim životima? Mnogo pitanja za rano jutro.
Nabrzinu se spremismo i nastavismo dalje. Za vrijeme jedne pauze ulovio sam 4G signal pa sam malo prosurfao blog jedne thru hikerice od prošle godine čisto da vidim gdje je bila na 22. dan svog putovanja. Oho, vidi vidi, točno tu gdje smo sada i mi. Čitam i piše da ima mnogo izgorenih stabala i poodle dog busha – otrovne biljke koju nije preporučljivo dirati. Eto i fotografije. Hey guys, rekoh, čuvajte se zle biljke.

image

image

Nije prošlo niti deset minuta kad eto opožarene šume, a onda i ono čega smo se pribojavali.

image

Nastavismo oprezno i taman da ulovimo ritam ispred nas novo ukazanje. Troje mladih ljudi sjedi na kožnom…..ponavljam – kožnom trosjedu. Ustaju se, a ja ima govorim da nema potrebe za formalnošću, misleći da su hikeri. Ovi mi odgovaraju: trail magic! Carsten i ja se spontamo krećemo prema Mattu i vičemo mu da neka se vrati, da nema ovdje ništa za njega i Jeffa. Hrvatsko-njemački humor u najrustikalnijem izdanju.

image

image

image

Stvarno je bilo svega: voća, sladoleda, slatkiša i piva. I sve to financirano iz vlastitih džepova. Hvala vam, dragi ljudi. Ubrzo su naišli i drugi hikeri. Nakon sat vremena odlučismo ići dalje. Valjalo je stići do grada.

image

image

Hodati je bio užitak, ali silni usponi su bili jako zahtjevni.

image

Nakon više sati hodanja došli smo do raskrsnice. Tu smo se odmorili. Valjalo je dogovoriti idemo li klasičnom rutom dugom 6 milja ili siječemo brutalnim Acorn trailom nizbrdo 2.8 milja. Idemo kraćim putem….kasnije se ispostavilo da smo toga dana bili jedini koji su se na to odlučili. Ipak smo mi the Crawlers: njemačka disciplina, američka odlučnost, hrvatski prkos i kineska upornost 🙂

image

image

Dugo smo se spuštali i bijaše izuzetno zahtjevno. Po silasku dotakao sam koljena i bila su doslovno vruća. Barem 30% toplije od ostatka tijela. Dođosmo do motela. Kratko tuširanje i krenusmo u gradić.

image

Ne toliko šarmantan kao Idyllwild, ali ipak zanimljiv i lijep, Wrightwood nas je lijepo primio. Svratismo u trgovinu i kupih između ostalog i pivo. Šarmantna trgovkinja mi se duboko ispričala i zatražila dokumente da se uvjeri da imam iznad 21. Oh, svakako gospodična, ovom ste tridesetšestogodišnjaku uljepšali dan.
Potom smo otišli na večeru u Grizzly bear.

image

Prije počinka smo se još malo podružili, a onda krenuli spavati….svi osim mene koji sam strpljivo tipkao blog. Oko ponoći i ja sam zaspao….

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s