16. dan: Cabazon – Big Bear Lake (266): Preskočene zatvorene dionice

No comments

Jučer su nas Koreanci ostavili u motelu koji se pokazao prilično dobrim. Probudismo se i valjalo je oprati odjeću, što smo i učinili. U 11 je check out i morali smo krenuti. Po izlasku iz motela Jack the killer je izrazio želju da ide u KFC. Pozdravili smo se. Ja sam odlučio stopirati do trail angela Ziggy and the Bear. Hm….u kojem pravcu krenuti. Izvadih kompas. Istok je bio meni s desna. Ok. Znači, stopiram 10 metara od motela. Nije problem. Za deset minuta stala mi je Gabriela, mlada trgovkinja. Ne zna što je pct, niti gdje su Z&B. Pokazujem joj kartu i pomoću gps-a saznajem gdje nam je ići.

image

Kroz desetak minuta dolazimo do cilja, a Gabriela mi ostavlja broj telefona u slučaju da me treba odbaciti do ceste za Big Bear. Osvrćem se, a iza mene planina s koje se jučer spustismo. Veličanstvena…..

image

Stojim ispred kuće. Izlazi Bear i poziva me unutra.

image

image

U dvorištu zatičem Charlija, Carstena….upisujem se u knjigu, Bear me fotografira za arhivu, a što je izgledalo slično ovome:

image

A tada netko dovikuje moje ime. Oh, pa to je Tortoise – Matt. Kakvo iznenađenje. Bilo je oko podneva. Skuhao sam si ručak i ugodno ćakulao s hikerima. Došao je i Jotham iz Izraela kojeg sam upoznao nekoliko dana ranije. U 16 sati dogovoreno je da nas voze u San Bernardino na autobus za Big Bear.

image

Velika većina preskače zatvorene dionice. Naprosto nije moguće proći tim dijelom puta, a alternative ne postoje.
Po dolasku u San Bernardino svratismo u trgovinu, a uskoro i krenusmo crvenim autobusom za Big Bear.

image

image

Put je prošao dobro. Big Bear sa svojim drvenim kućicama naprosto oduzima dah. Nažalost nisam mogao fotografirati.
Prvo su izašli oni koji odsjedaju u hostelu, a potom i ja jer me pozvao Thirteen u Black forest lodge. Izlazim iz autobusa i pozdravljam Tortoisa koji odlazi dalje do jednog trail angela. Kuc kuc. Otvara mlađi gospodin i govori mi da je bungalov 17 prazan te da su otišli ranije. Hm. Jeste li sigurni, upitah. Ovaj potvrdno odgovara. Hm, gdje sad. Pada mrak, 19:30 je. Krećem prema hostelu. Baterija na mobitel pri kraju. Sad sam već pomalo zabrinut.

image

Pronalazim hostel. Dočekuje me gazda i govori mi da je pun. Ipak, probat će nešto srediti. Dok je sređivao druge goste zove me Thirteen. Kaže da su u bungalovima. Dogodio se neki nesporazum. Ponovno odlazim do bungalova. Thirteen je izašao i napokon smo se rukovali. Ulazim, a u bungalovu gomila hikera. Miris kuhane hrane i smijeh dominirali su prostorom. Thirteen ne propušta niti jednu priliku da me predstavi kao koreansku tv zvijezdu, pa je to učinio i ovaj puta. Pronalazim kutak gdje ću spavati. Sutra idem po Cedevitin paket i onda krećem dalje na trail.

image

Vidjet ćemo što donose dani predamnom. Do Wrightwooda je 4-6 dana i navodno je najavljeno lijepo vrijeme.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s