9. dan: Warner Springs (109) – milja 124: zemlja kamenih orijaša

6 comments

Probudio sam se oko 6:30 i prvo išao provjeriti oprani veš. Nije bio suh. Znači ne idem nigdje dok se ne posuši. Obavio sam nešto kupovine i čuo se s obitelji. Oko 10.30 sam trebao krenuti, ali Jack znani i kao Thirteen reče da će i on isploviti danas pa ga pričekah da sanira noge.

image

Krenusmo nas šestoro, ali bijah užasno spor. Noge kao da spavaju. Uskoro sam potpuno zaostao. Dva sata mi je trebalo da se noge pokrenu.

image

image

image

image

Svako malo bih prelazio potok imena Aqua caliente. Zvuk tekuće vode umiruje. Volio bih da sam imao vremena namakati noge, ali kasno sam krenuo i trebalo je nadokanditi miljažu.

image

image

Put je išao nebu pod oblake. Uspon za usponom, a mene noge kao za inat ne slušaju. Nakon ne znam ni ja kojeg zavoja bio sam spreman za u grob, a predamnom još barem 10 milja.

image

Vukoh se neko vrijeme tako, a onda BUM! Na nekih milju i pol od mene udario grom. Skoro sam pao koliko me prepade. Za koji tren počela je i kiša.

image

Usput sam navratio napuniti vodu gdje sam sreo Garfielda i dvije hikerice. Kiša je ubrzo stala, a ja sam nešto i pojeo. Vratih se na stazu.

image

image

Vidici su oduzimali dah. Svakim osvojenim metrom proliveni znoj i istrpljena bol su blijedjeli poput lokve vode na užarenom tlu.

image

Nisam mogao ne primjetiti da je tlo natopljeno vodom. Očito sam izbjegao opako jaki pljusak.
A onda, kao da sam prošao kroz čarobna vrata koja su me odvela u neku drugu galaksiju. Našao sam se u zemlji kamenih orijaša. Ostao sam zapanjen i duboko dirnut ovim geološkim lokalitetom.

image

image

image

Hodajući između njih osjećao sam kao da me gledaju. Ovdje su milijunima godina, čekaju…Pozdravio sam ih svojim udivljenjem.

image

Utaborio sam se podno jednog orijaša. Ovo je uistinu najljepše mjesto na kojem sam ikada kampirao. Začudo ni vjetra nije bilo.
Usred noći ustao sam se, izašao i ugledao trilijune zvijezda. Gledao sam nepomično mrmljajući si u bradu glasove zadovoljstva. Svjetlost stara čak i do nekoliko milijardi godina, koja je putovala kroz bespuća svemira stigla je k jednome od svojih ciljeva: žednom oku, čovjeku u potrazi….i utješila ga. Život je dobar.

image

Advertisements

6 comments on “9. dan: Warner Springs (109) – milja 124: zemlja kamenih orijaša”

  1. Aqua caliente-spomonje se u Leoneovom shpagethiju s Clintom-pade mi napamet jer si njegovu sliku stavio na Home bloga.
    Samo naprijed!

    Liked by 1 person

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s