7. dan: Julian (77) – milja 94.4: pustinja

No comments

Nakon noći u ugodnom krevetu probudio sam se već u 5:30. Obavih jutarnje stvari i još sam jednom nazvao svoje doma. Pobrojao sam hranu da vidim što valja kupiti i krenuo sam.

image
Julian country inn

Rose i Shunta uzimaju dan odmora.
Svratio sam u Mom’s gdje pct hikeri imaju pravo na komad pite i sok. To mi je bilo umjesto doručka.

image

Bijaše izvrsno. Potom u trgovinu, a zatim sam vidio da su Koreanci u gradu pa sam zamolio Yonga da me prebaci do Sissors crossinga. Poveli smo i Drewa.
U 9:50 sam bio na stazi.

image

Drew je morao žuriti jer ga u Warner Springsu čeka paket, a pošta radi vrlo kratko tako da smo se ubzo rastali. Noge su mi bile spore i bolne. Jucerasnja petosatna nizbrdica je uzela danak. Počeo sam hodati relativno normalno tek nakon dva sata.

image

image
Pustinja je u cvatu.

U jednom sam trenutku zastao pomirišati kaktusov cvijet, ali kada sam se prignuo zapuhnuo me opori “miris” znoja….ništa od šnjofanja cvijeća, moj miris dominira u okrugu metra. Ništa, nastavio sam uskraćen za kaktusov miris.

image

Kako sam se uspinjao vjetar je polako počeo pojačavati. No, ništa neobično. Polako se navikavam.

image

Kako sam hodao tu i tamo bih sreo nekoga. Nakon par sati naletio sam na Drewa.

image

Jedno smo vrijeme zajedno hodali u potrazi za hladovinom gdje ćemo ručati. Našli smo prikladno mjesto podno jednog grma.

image

image

Pao je i ručak: tortilla s tunom i rajčicom X2 plus malo slatkiša. Osušio sam i šator i malo još odmorio.

image

Nastavio sam sam i tako je bilo do kraja hodnje. To zna biti malo zamorno. Ljepše je hodati u dobrom društvu.

image

Kada sam u ugledao mjesto s potonje slike malo sam zastao. Cijeli dan su vidici bili prekrasni i oduzimali su dah. No, kada sam ovo vidio sjeo sam i pustio Maybe Thoma Pacea. Trenutak za pamćenje. Prepun trnaca sjetio sam se svojih Cipelcugera i koliko bih volio da prolaze pct samnom….Ovo je zaista privilegij.
Trgnuo sam se pogledavši na sat. Moram ići. Valja napuniti vode i naći mjesto za konak.

image

image

Koliko vode…..nema veće sreće nego naići na dobru vodu. Hvala onima koji se trude i ulažu tolike napora da hikeri ne žeđaju. Nastavio sam….

image

Hm, mislim da ovi oblaci nešto donose, no neću donositi zaključke naprečac.

image

Oko 18.15. napokon dolazim na mjesto visoko 1400 m i tu odlučujem ostati. Pokraj mene kampirao je Tortoise –  kornjača.

image

Čim sam složio šator i malo se podapro vlažnim maramicama skuhao sam si pileću juhu. Nestvarno je koliko čovjeka razveseli i pridigne topli i fini obrok.

image

image

Potom sam se spremio za spavanje. Dan je bio jako naporan i vruć. Kombinacija pustinje i samoće me je dodatno iscrpila, no sutra je novi dan.

image

Prije nego sam se uvukao u vreću bacio sam pogled na horizont. O ne! Valja se oluja…..opet.
Sat vremena kasnije vjetar je čupao sve što nije klinovima zabijeno u tlo. Usred noći sam izašao urinirati. Scena je bila nerealna: vjetar, olujni oblaci, svjetla u daljini, kišica i procjep u nebu iz kojeg me je gledala konstelacija Velikog medvjeda i Sjevernjače. Vraćajući se spotaknuo sam se i pao pokraj šatora….sve ima svoju cijenu 🙂
Sutra je velik dan………a vidjet ćete i zašto.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s